Župna kateheza – Župni vjeronauk je jako važna kad je riječ o cjelovitom i dubljem uvođenju u osobno iskustvo vjere.Osobno iskustvo se najbolje slavi i živi u konkretnoj Župnoj zajednici. Stoga potičemo djecu na redovito slavljenje nedjeljnje svete mise, na pristupanje sakramentu pomirenja i veće sudjelovanje u raznim Župnim događajima. Djecu pozivamo da se uključe u različite skupine kao što su dječji zbor, čitači, ministranti …..
Kako bi rad sa djecom bio plodonosan potrebna nam je podrška roditelja. Ovim putem pozivamo i roditelje da svojim primjerom potiču djecu na uključivanje u život Župe.
Župnu katehezu – Župni vjeronauk krizmenici sedmih i osmih razreda imaju svaki četvrtak (vrijeme je određeno u dogovoru sa Školom u 09:00, 10:00, 14:00, 15:00 i 16:00 sati).
Župnu katehezu – Župni vjeronauk prvopričesnici imaju subotom, svi razredi u 16:00 sati.
OSNOVE NAŠE VJERE
U skladu sa pripremom još jednom ponovimo i naučimo osnove naše vjere:
1.) Deset Božjih zapovijedi
BOŽJE ZAPOVIJEDI – PUT U SLOBODU
Ljudi najčešće ne vole zapovijedi, propise i zabrane. Misle da im oni sputavaju slobodu. I Bog je ljudima dao svoje zapovijedi. Jesu li one kočnica ljudske slobode? Nipošto! Božje zapovijedi smjernice su nam u tome kako ispravno živjeti, upravo u ljubavi i slobodi. I Isus nas poziva da, ako želimo živjeti u ljubavi prema Bogu i bližnjima, obdržavamo i čuvamo Božje zapovijedi.
Veliki Božji dar i izraz povjerenja čovjeku jest njegova sloboda. Bog nam je podario slobodu da ga možemo svojevoljno izabrati za Prijatelja. Imamo slobodu da bismo mogli svjesno i namjerno činiti dobro i njemu težiti. Što više nastojimo Bogu biti bliži i sličniji to smo slobodniji. Istinska i savršena sloboda vječni je život s Bogom. Potpuna sloboda kojoj težimo život je sa Stvoriteljem, Otkupiteljem i Posvetiteljem u vječnosti.
No za našu slobodu postoje brojna iskušenja. Često nam ono što je loše djeluje kao nešto lijepo, a ono što je dobro kao nešto što nas ograničava. Sotona, lažac nad lašcima, uporno i bez prestanka nastoji u izvrnutom svjetlu prikazivati životne vrjednote. Zbog toga možemo steći osjećaj da je sloboda nešto drugo. Možemo misliti da živjeti u slobodi znači bezobzirno činiti što nas je volja ili da je vlastita sloboda veća od slobode bližnjega. Sloboda nam može izgledati kao teret jer je nerazdruživo spojena s odgovornošću. Za ono što smo slobodno počinili, odgovorni smo pred ljudima i pred Bogom. Istina, puno bezbolnije bismo živjeli kad ne bismo morali sami donositi odluke. Ali, tko bi (ili što) onda bio čovjek?
Bog nam je darom slobode izrazio ljubav i veliko povjerenje. Dao nam je dostojanstvo i vrijednost. Da bismo uspješno, usprkos kušnjama, ostvarivali slobodu, dao nam je savjest. Osim savjesti, Bog nam je objavio i pisanu pomoć – DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI – DEKALOG.
Dekalog nas u pisanom obliku savjetuje što nam je dobro činiti, a što moramo izbjegavati. U sažetim nedvosmislenim Božjim riječima putokaz je za istinsko ostvarivanje slobode. Naš nas nebeski Otac putem Deset zapovijedi odgaja i poučava u brojnim životnim situacijama. Poštovanjem Dekaloga lakše ćemo se odgojiti na svoju pravu “sliku”. Pokazat ćemo da poštujemo i volimo sebe i bližnje i da Boga prihvaćamo za svoga Oca!
DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI
1. Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!
2. Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!
3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!
4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
5. Ne ubij!
6. Ne sagriješi bludno!
7. Ne ukradi!
8. Ne reci lažna svjedočanstva!
9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga!
10. Ne poželi nikakve tuđe stvari!
2.) Apostolsko vjerovanje
U vjeri se ne radi o ispraznim riječima, nego su se vremenom sažele formule vjere pomoću kojih tu stvarnost promatramo i izražavamo. Bez čvrstih formula gubi se sadržaj vjere. Crkva pridaje veliku vrijednost pojedinim izričajima čiji je točan slijed riječi brižno postavljen kako bi Kristova poruka sačuvala od iskrivljavanja i nesporazuma.
Ispovijesti vjere su kratke formule koje omogućuju zajedničko ispovijedanje vjere svih vjernika. Apostolsko vjerovanje ima posebnu vrijednost jer vrijedi kao sažetak vjere – APOSTOLA.
APOSTOLSKO VJEROVANJE
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,
Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom,
raspet umro i pokopan; sašao nad pakao,
treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih,
oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni.
Amen.
3.) Sedam SVETIH SAKARMENATA
Sakramenti su znakovi Božje ljubavi upućene čovjeku. Najveća Božja ljubav očitovana je u darivanju vlastitoga Sina Isusa Krista, koga je poslao na svijet da živi, umre i donese spasenje svakom čovjeku. Preko sakramenata Krist je i dalje prisutan u svojoj Crkvi.
Riječ “sakrament” latinskog je porijekla, a znači približno isto što i grčka riječ “misterij”, “sveta tajna” ili “otajstvo”. Sakramenti su vidljivi znakovi, ustanovljeni od Isusa Krista, koji nam daju nevidljivu milost. Da su vidljivi znakovi očitovano nam je u životu Isusa Krista, koji je za svoga života bio svima vidljiv na zemlji. No, htio je da i nakon svoga uzašašća ljudima ostane vidljiv. Stoga je ustanovio Crkvu i u njoj vidljive znakove (sakramente) po kojima je on neprestano vidljiv i prisutan među ljudima. Kad se dijele pojedini sakramenti, upotrebljavaju se razne tvari – materije (voda, vino, kruh, ulje…) i izgovaraju odgovarajuće riječi. Te tvari i te riječi jesu vidljive i to su vidljivi znakovi u sakramentima. To sakramente čini vidljivim znakovima.
Sakramenti daju nevidljivu milost. Ono što je u sakramentima vidljivo jesu znakovi. Ti znakovi onima koji ih primaju daju nevidljivu milost Kristovu. Tu milost ne možemo vidjeti. Milost je izvanredni Božji dar po kojemu Bog daje čovjeku svoj božanski život, tj. samoga sebe, i čini ga svojim djetetom. Milost se dijeli na posvetnu i djelujuću (ili djelatnu).
Posvetna milost jest trajni Božji dar po kojemu Bog prebiva u nama kao u hramu. Bog je po toj milosti u nama i mi postajemo Bogonosci. On po toj milosti ostaje u nama sve dok ne učinimo neki teški grijeh.
Djelujuća milost jest trenutni Božji dar koji nam pomaže da činimo dobra djela i da se čuvamo grijeha. Sakramenti krštenja i ispovijedi daju posvetnu milost, a sve ostale sakramente moramo primiti u posvetnoj milosti.
Ima sakramenata koji u nas utiskuju neizbrisivi pečat, biljeg, i zato se mogu samo jednom u životu primiti. To su krštenje, potvrda, sv. red i ženidba. Svi drugi ne ostavljaju na nama takav trajni pečat pa ih primamo više puta (pričest, ispovijed i bolesničko pomazanje).
Sedam svetih sakramenata dijelimo na tri dijela: sakramenti inicijacije (krštenje, potvrda, euharistija), sakramenti ozdravljenje (ispovijed i bolesničko pomazanje) i sakramenti u službi zajednice (svećenički red i ženidba).
SEDAM SVETIH SAKRAMENTA
1. Krštenje (krst)
2. Potvrda (krizma)
3. Euharistija (misa, pričest)
4. Pomirenje (pokora, ispovijed)
5. Bolesničko pomazanje
6. Sveti red
7. Ženidba
4.) Sedam darova Duha Svetoga
Što su to pojedini darovi Duha Svetoga. Bog nam u djelotvornoj snazi Duha Svetoga, koji je naš Gospodin i Životvorac, daruje sve potrebno za spoznavanje svoje vjere i život u Njegovoj blizini. Budimo otvoreni darovima Duha Svetoga!
1.MUDROST: “mudar” je čovjek sposoban razlikovati važno od nevažnoga u životu; sposoban je uživjeti se u drugoga i iznutra “vidjeti” i “čuti” ono najdublje u njemu; “mudar” je čovjek sposoban u Božjem svjetlu “gledati” i “prosuđivati” cjelokupnu stvarnost.
2. RAZUM: “razuman” čovjek “otvoren” je i kritičan u razumijevanju sebe, svijeta i ljudi; sposoban je “čuti” i razumjeti Božju riječ koja nam se na različite načine objavljuje (osobito Riječ koja nam je objavljena u Isusu Kristu).
3. SAVJET: čovjek koji ima “dar savjeta” sposoban je savjetom pomoći drugome u donošenju njegova osobnog mišljenja i osobne odluke, osobito u važnim trenucima njegova života (za to je sposoban onaj koji drugoga zna “iznutra” slušati te mu se ne nameće svojim “savjetima” nego mu ostavlja mogućnost za slobodan izbor); imati “dar savjeta” znači također biti sposoban primati savjet od drugoga i, osobito, tražiti “savjet” u slušanju Božje riječi.
4.JAKOST: “jak” čovjek sposoban je hrabro živjeti ljudsku i kršćansku istinu; dosljedan je i sposoban izdržati i onda kad je teško vjerovati i nadati se; svoje povjerenje i svoju ljubav prema Bogu i ljudima temelji na Božjoj vjernosti i ljubavi.
5 ZNANJE: čovjek s “darom znanja” traži i radosno prihvaća istinu; prepoznaje i “zna” ljude, svijet i Boga u njihovoj najdubljoj stvarnosti; “priznaje” drugoga i raduje se kad nasluti bogatstvo njegove osobe.
6. POBOŽNOST: istinski “pobožan čovjek” živi u najintimnijoj povezanosti s Bogom. Bog je za njega Otac kome se smije bez straha i s ljubavlju obraćati.
7. STRAH BOŽJI: “dar straha Božjega” (“strahopoštovanja”) čini nas sposobnima da shvaćamo i doživljavamo Boga kao najdublju i najveću Tajnu, kao “Prisutnog” i kao “Nedostupnog” (Bog nam je “bliži od nas samih” ali nam je i neizrecivo “dalek” jer je neizrecivo “drugačiji” i “veći” od nas); biti ispunjen “strahom Božjim” znači također biti ispunjen “strahom od grijeha”, tj. ne biti ravnodušan prema grijehu i zlu nego se svim snagama zalagati za stvaranje novog, Božjeg svijeta među ljudima. Mogli bismo reći da je “dar straha Božjega” i novo ime za ljubav prema Bogu: bojimo se uvrijediti Boga i izgubiti njegovo prijateljstvo jer ga ljubimo; ljubav je pažljiva.
Molitva za sedam darova Duha Svetog (molite ovu molitvu svakodnevno)
Gospodine, Bože moj, Ti svojim Duhom proničeš sve, pa i dubine moga srca. Daruj mi mudrost da Tvoju Riječ mogu primiti u svakodnevnom životu, razum da spoznam Tvoj put, da te uvijek mogu slijediti. Daj mi znanje da uvijek tražim ono što je gore, da ne potratim svoj život tražeći samo ono što je svjetsko. Ispuni moj um darom savjeta da pronađem istinu koju ću darivati drugima, ispuni me pobožnošću da Te ljubim, moj Bože, svim svojim srcem i da Ti se klanjam u Duhu i Istini. Daj mi jakosti da stojim čvrsto i hrabro kad dođu đavolski napadi svijeta i tijela. Na kraju, obdari me i strahom Božjim da nikada ne odem od Tebe, već da Ti ostanem blizu uvijek, u vrijeme radosti i u vrijeme tuge. Uvijek i u svemu daruj mi svoje misli, Spasitelju, da mogu kročiti prema Tvome kraljevstvu čineći Tvoju svetu volju. Amen.
5.) Pet crkvenih zapovijedi
Pet crkvenih zapovijedi
1. Svetkuj zapovjedne blagdane i slušaj pobožno svetu misu u nedjelju i u zapovjedne blagdane!
Zapovjedni blagdani: Božić, Uznesenje BD Marije, Svi Sveti, Bogojavljenje, Tijelovo, Uskrs, Duhovi…
Svetkuj ih kao i nedjelju. Također i ostale blagdane, prema mjesnim običajima.
2. Posti zapovjedne poste i u određene dane se ne mrsi!
Post – dopušta samo jedan obrok (do sitosti) na dan. Obvezuje sve vjernike od navršene 18. do 60. godine života na Srijedu Pepelnicu i na Petak Muke Gospodnje (Veliki Petak). Nemrs – zabranjuje samo mesnu hranu toplokrvnih životinja na sve petke u godini (osim zapovjednih blagdana). Obvezuje od 14. godine do smrti.
3. Svake se godine najmanje jednom ispovjedi i o Uskrsu pričesti!
Najmanje se jednom godišnje ispovijed i Pričesti u uskrsnom vremenu. Koji ne mogu doći u crkvu dužni su pozvati svećenika.
4. Obdržavaj ženidbene propise Katoličke crkve!
Kršćanin ulazi u brak crkvenim vjenčanjem. Kršćanin poštuje cilj braka, brine se za odgoj djece i pomaže svome bračnom drugu.
5. Daj svoj doprinos za uzdržavanje Crkve i njezinih službenika!
Dužnost je vjernika pomoći potrebe Crkve (caritas, obnove, izgradnja, sjemeništa, misije, crkve. . . ).