SPOMENICA 2025.
Okupili smo se svi večeras na ovoj posebnoj svečanoj svetoj Misi da zahvalimo našem
Trojedinom Bogu na protekloj 2025. – Jubilarnoj godini i da molimo Božji za novu 2026.
godinu, jer staro – gle prolazi – a novo nastaje. Svako slavljenje prijelaza iz stare u novu
godinu želi u našim srcima probuditi uspavane i možda premorene osjećaje optimizma i nade
te potaknuti u nama vjeru u bolju budućnost. Iako ovo naše večerašnje slavljenje prijelaza iz
starog u nešto novo nije jedino tijekom građanske godine, svi znamo da je uvijek posebno. U
svakoj godini naime imamo više prilika za nešto slično; krajem mjeseca lipnja slavimo kraj
školske i akademske godine; svetkovinom Krista Kralja slavimo kraj liturgijske godine da bi
novu liturgijsku godinu započeli prvom nedjeljom došašća; a da ne spominjem naše
rođendane i razne obljetnice, kada se opraštamo od prošlosti da bi zagrlili budućnost. Zato
nas ovo večerašnje slavlje bodri da ukoliko netko ove protekle 2025. godine nije uspio do
sada iza sebe ostaviti ono staro, – u raznim prilikama koje su bile spomenute, – neka ne
očajava jer upravo sada imamo još jednu priliku da sa novim Božjim blagoslovom nanovo
krenemo graditi bolju budućnost!
Svaka spomenica započinje kratkim osvrtom na Blagoslov obitelji jer to je prvi važan događaj
u životu naše župne zajednice. Dok smo vas dakle prošle godine posjećivali u redovitom
blagoslovu – a svaki dan u prosjeku budemo primljeni u stotinjak kućanstava – između
mnogih detalja i pojedinosti nismo mogli ne primijetiti nešto što nam se urezalo u srce a što
vam sada imamo priliku iznijeti, ili bolje rečeno sa vama podijeliti. Iako je posljednjih godina
izrađeno više stotina novih stanova u koje je uselilo više stotina mladih obitelji od kojih su se
mnoge odmah uključile u život župe, ono što smo posebno primijetili je da naša župa po
pitanju starosjedioca – STARI. Normalna je stvar da mlade obitelji ili osobe imaju puno
obaveza, briga i izazova i da su njihovi dani i njihovo vrijeme ispunjeno, ali nije tako sa
osobama tako zvane treće životne dobi. Dakle nismo mogli ne primijetiti i primijetili smo
prošlog blagoslova kao nikada prije, da u našoj župi ima veliki broj starijih osoba za koje bi
bilo lijepo da nešto učinimo, bilo bi dobro i pravedno nešto učiniti, moramo nešto učiniti.
Jasno nam je da mnogi imaju djecu i unuke i praunuke – ali mnogi nemaju, a neki iako imaju
žive – nažalost – kao da nemaju! Vi koji imate takve susjede to dobro znate a vi koji to jeste –
vama je to najbolje poznato. A mi kao župna zajednica pokušati ćemo nešto poduzeti da još
više osjetite i iskusite da niste sami, da ste nam važni. O tome što bi se konkretno moglo
učiniti već smo razgovarali sa nekima od vas, također sa pastoralnim i ekonomskim vijećem.
Nadamo se da iduće godine na istom mjestu moći ćemo vas izvijestiti ne samo o planovima
glede ove stvarnosti već izvijestiti i o učinjenom.
5. veljače oko 130 osoba iz naše župe hodočastilo je u Krašić gdje smo se pridružili mnogim
drugim župama grada Zagreba kako bi se molili i odali počast našem velikom blaženiku
Alojziju Stepincu.
Krajem veljače započeli smo radove na uređenju prostorije ispod župnog ureda i ulaza u
crkvu te smo nakon manje od mjesec dana stavili u funkciju 45 m 2 veliku prostoriju gdje se
redovito svake subote odvijaju radionice – inicijativa je uspjela i hvala svima na tome.
Idući zahvat koji su početkom ožujka počeli ostvarivati naši volonteri – radnici – bila je
obnova atomskog skloništa i vjeronaučne dvorane. Mogli bismo dugo pričati o detaljima tih i
drugih ostvarenih projekata, ipak umjesto priče napravit ćemo nešto drugo, ne danas već
negdje početkom veljače. Što ćemo napraviti? Jedne nedjelje poslije svake mise otići ćemo –
tko bude htio – na kratki obilazak svih tih prostorija. Pogledati vjeronaučnu dvoranu i
atomsko sklonište – mnogi tamo nikad niste bili. Osim samog obilaska tko bude htio
zaustaviti će se kod poprilične izložbe fotografija koje u nekoliko stotina slika prepričavaju o
radovima. Ako će nekome hodanje i gledanje biti malo, moći će odigrati partiju stolnog
tenisa ili malog nogometa ili bilijara. A tko se umori moći će se okrijepiti uz malu zakusku ili
čašu pića. Ulaz će biti besplatan ali kod izlaza stavit ćemo škrabicu i prikupljati novčane
priloge za nove sjedalice u crkvi i vjeronaučnoj dvorani. Vrlo velika većina sjedalica koje
danas imamo kupljene su iz otpisa iz Raiffeisen banke 2016. godine – za 10 kuna komad.
Došlo je vrijeme da kupimo nove.
13. ožujka otputovali smo opet u Krašić ali ovaj puta sa učenicima 7 i 8 razreda i njihovim
obiteljima. Bila je to nedjelja. Tamo smo se družili, molili, ručali zajedno u tamošnjem
restoranu. Ja ću osobno pamtiti ovo hodočašće zbog jednog detalja. Časna sestra koja je
pričala o bl. Alojziju Stepincu rekla je nešto što ja nisam znao – a vjerujem mnogi ne znaju.
Naime, u sarkofagu u kojem se nalazi tijelo Blaženika nema njegovog tijela. Jeste li to znali?
Svi smo stotine puta bili pokraj tog sarkofaga još u katedrali. Gdje je tijelo bl. A. Stepinca?
Odite u Krašić i pitajte! Nakon nadbiskupove smrti komunisti su na njegovo tijelo izlili 16
litara sumporne kiseline, da spriječe mogućnost obdukcije i dokazivanja trovanja. U
sarkofagu se nalaze samo ostaci njegova tijela.
6 travnja opet smo išli u Krašić, ovaj puta da prvopričesnicima i njihovim obiteljima. Lijepa su
ova školsko – obiteljska hodočašća.
21. ožujka gledali smo film Jakova Sedlara „Hrvatski mučenici“ – o 663 svećenika, časnih
sestara, redovnika i bogoslova koje su ubili Titovi komunisti i partizani.
13. travnja na Cvijetnicu pogledali smo zajedno poznati film Mel Gibsona – Pasija.
4. svibnja imali smo slavlje Svete Potvrde. Djelitelj je bio mons. Alojzije Hoblaj a krizmalo se
58 krizmanika.
Početkom svibnja na inicijativu nekolicine župljana počeli su susreti obiteljske zajednice ili
bolje rečeno susreti bračnih parova – svaki drugi i četvrti ponedjeljak u mjesecu.
Krajem svibnja, odnosno od 25 do 31 svibnja bili smo na hodočašću u Poljskoj sa 67 osoba.
Bili smo u Krakovu, Lagiewniki – samostanu gdje je živjela i u nebo se preselila sv. Faustina
Kowalska. Bili smo u jednom od najmračnijih mjesta Europe u XX. stoljeću, Auschwitzu – gdje
su Nijemci stvorili tvornicu pljačke, patnje, i smrti mnogih naroda, pogotovo židovskog. Bili
smo u Wadowicama – rodnom gradu sv. Ivana Pavla II., u rudniku soli – Wieliczka. Svratili
smo kratko u Kielce – moj rodni grad u katedralu, moju župnu crkvu i kratko kod mene
doma. Onda smo išli u Varšavu, glavni grad Poljske koji je u II. Svjetskom ratu bio pogođen
jednim od najvećih uništenja u svijetu, što mnogi ne znaju. Varšava je 1939. godine imala
1.300.000 stanovnika. Krajem 1944. nakon Ustanka nekoliko mjeseci bila je pljačkana te
minirana i razorena. 1945., nakon rata imala je od 1.300.000 malo manje od 1000 stanovnika
koje su nazvali ROBINSONIMA. Desetljećima se dizala iz pepela, danas još nije do kraja
obnovljena te ima oko 3.500.000 stanovnika. Posjetili smo stari grad i dva muzeja – Muzej
poljskih Židova i Muzej varšavskog Ustanka 1944. Zadnja točka našeg hodočašća bilo je
svetište Gospe u ČESTOHOVI. Svi smo se vratili sretni, zadovoljni i ispunjeni.
19. lipnja proslavili smo Svetkovinu Tijelova. Nakon svečane mise tradicionalno smo s
ponosom išli i nosili Tijelo našeg Gospodina Isusa Krista ulicama naše župe i posvetili ove
godine Borovje. Brzo je došlo ljeto i godišnji odmori.
Krajem ljeta nastavili smo radove uređenja okoliša oko crkve te smo se pripremali za
proslavu naše župne svetkovine – Male Gospe! Ove je godine svečano misno slavlje
predvodio mons. Marko Kovač – koji je dva mjeseca nakon toga zajedno sa mons. Vladom
Razumom imenovan za zagrebačkog pomoćnog biskupa (isplatilo mu se doći kod nas)!
Kao prethodnih tako i ove godine nakon svečane mise povodom svojeg rođendana Gospa
nas je počastila; naše uši nastupom tamburaša, naše nepce izvrsnim roštiljem uz priloge,
kolače i razna pića, naše oči gledanjem plesa nekih oko fontane te gledanjem mnogih drugih
okupljenih ljudi i naše jezike u bezbrojnim međusobnim razgovorima.
15. rujna župnik je imenovan dekanom Resničkog dekanata.
Brzo nakon fešte započeli smo završne pripreme za Jubilarno hodočašće u Rim. U tom
velikom događaju za cijelu Crkvu kao i Crkvu u Hrvata mi smo sudjelovali sa 55 predstavnika.
Prvog dana smo posjetili Asiz gdje su živjeli mnogi sveci – najpoznatiji je sigurno sv. Franjo i
sv. Klara. Tu je izloženo i tijelo sv. Karla Akutisa koji je umro 12. listopada 2006. u dobi od 15
godina a papa Lav XIV. Proglasio ga je svetim 7. rujna 2025. u Rimu smo posjetili svih 5
najvažnijih crkava, išli smo Svetim stubama, bili smo u katakombama, obišli smo mnoge
znamenitosti. Crkve Rima uvijek zadive svojim veličanstvom i ljepotom, te nikada ne ostave
ravnodušnima sve posjetioce i hodočasnike bilo da su tamo bili više puta ili prvi puta – takav
je Rim sa svojim crkvama i znamenitostima. Mi Hrvati imali smo i posebnu audijenciju na trgu
sv. Petra sa papom Lavom XIV. Uz sve hrvatske biskupe bilo nas je oko 10.000! Posjet
vječnom gradu uvijek oduševi, probudi ponos i ojača vjeru i zajedništvo. Prema službenim
podacima taj je grad u 2025. godini posjetilo oko 32.000.000 hodočasnika.
Na povratku Zagrebu zaustavismo se u Padovi pozdraviti posebno sv. Leopolda Mandića i sv.
Antuna – koji sve vas srdačno pozdravljaju!
Svi smo se kući vratili zadovoljni, osvježeni, pomlađeni, puni dojmova i radosti. Hvala Bogu i
Crkvi na tom velikom daru.
Krajem listopada započeli smo radove na obnovi klupa u našoj crkvi. Imamo 29 klupa ukupne
dužine 135 metara. Sve su pobrušene, obajcane, i polakirane i također smo sva klečala
prekrili spužvom i skajem. Ne znamo točno što kod nekih župljana izaziva da za vrijeme mise
moraju po klupama crtati, šarati i grepsti – ako su to neke riječi iz naših propovijedi onda se
ispričavamo te ujedno molimo da ako će morati ili željeti nastaviti sa svojim radnjama onda
to rade ispod klupa – nikako na površini! Unaprijed hvala!
U subotu 8. studenog ujutro smo išli na izlet sa naših 13 vrlo vrijednih gospođa koje svake
subote a ponekad i češće čiste i uređuju našu crkvu, prošle smo godine bili u Vukovaru i
Iloku, ovaj smo puta otišli u Čakovec, Varaždin i Trakošćan.
16. studenog u nedjelju na svim nam se misama predstavila udruga Zdenac – Pokret
misionara milosrđa, koji djeluje u sirotištima i među siromasima u Tanzaniji, Keniji, Ugandi i u
nekim od zemalja Latinske Amerike.
U nedjelju 30. studenog navečer započeli smo gledati igrani film o papi sv. Ivanu Pavlu II.
Naslov je „Karol, čovjek koji je postao papa“ te „Karol, papa koji je ostao čovjek“. Film traje 6
sati a mi smo gledali četiri puta po sat i pol vremena. Ovo nije samo film već dokument koji
na najbolji mogući način želi gledateljima prikazati život ovog izvanrednog čovjeka i pape bilo
da se radi o onima koji misle da ga poznaju kao i onima koji ga susreću prvi puta u životu.
Zaista se radi o jednom remek djelu svjetske kinematografije koja je zbog svoje realnosti i
aktualnosti te jednostavno zbog politično – povijesnih razloga mora biti cenzurirana. Nitko
normalan i racionalan pred ovim filmom ne može ostati ravnodušan!!!
6. prosinca smo zajedno sa mnogobrojnom djecom naše župe dočekali svetog Nikolu! 2023.
godine je bilo prijavljeno 100 djece, 2024. godine – 185 djece ali smo podijelili 225 paketa sa
poklonima. Ove se godine prijavilo 305 djece! Ogroman porast, svake godine 100 % više!?
Bilo bi zanimljivo čuti mišljenje ekonomista, menedžera i drugih stručnjaka glede fenomena
koji ciklički raste svake godine – jedan dan godišnje za 100 %!!!
9. prosinca – u utorak ujutro – odmah nakon zornice sa ekipom radnika volontera otputovali
smo na kratki izlet na Krk. Malo nagradno putovanje nakon godine u kojoj su dečki jako puno
i naporno radili.
Posljednji događaj koji valja upisati u ovu knjigu dogodio se na Badnjak i Božić, međutim ne
mislim na svečane svete mise već na Božićnu predstavu koji su nam poklonila naša djeca iz
dječjeg zbora, a koji velikodušno, neumorno i fenomenalno vodi gospođa I.V. uz stalnu
podršku supruga Z. Sva su djeca sudjelovala u predstavi ali želim posebno pohvaliti glavne
glumice koje su sve nas iznenadile i oduševile; na Badnjak K.R., L.O.,L.R. Na Božić K.S.,
I.M.,N.F.
To su bili ukratko događaji koji su najviše obilježili ovu proteklu 2025. godinu.
Ostvareni radovi:
- Obnovljen prostor za radionice
- Obnovljen dio južne ograde
- Obnovljeno atomsko sklonište
- Obnovljena vjeronaučna dvorana
- Obnovljene klupe u crkvi
Planovi za 2026.:
- Posveta crkve 8.9.2026.
- Monografija 55 godina župe
- Obnova sakristije
- Sjedište predsjedatelja u prezbiteriju
- Oltarna slika
- Asfalt u dvorištu crkve
- Ikona Duhova