SPOMENICA 2023.
Kao svake posljednje mise u godini, a tako i danas nema propovijedi već se čita
spomenica župe za proteklu godinu.
Povijest je učiteljica života. Kažu povjesničari da se među najvećim otkrićima i
doprinosima što ga je judeo-kršćanstvo dalo čovječanstvu nalazi upravo način shvaćanja
povijesti, to je način koji danas svi učimo i koristimo – linearna povijest, naime da događaji
današnjice imaju svoj uzrok i korijen u prošlosti. Izvan i prije tog otkrića – prije judeo-
kršćanskog koncepta povijesti – ljudi su shvaćali povijest kao niz slučajnih nepovezanih
činjenica.
Danas povijest dijelimo na razna razdoblja ili doba, kao kameno doba, brončano,
željezno… Dijelimo je na tisućljeća, stoljeća i decenije – te ih pokušavamo nazvati po tome
što ih je najviše obilježilo. Našu su povijest odredili i obilježili razni izumi i otkrića, ratovi i
mnoge činjenice i događaji koji su oblikovali ljude svojeg vremena i nas pojedince i
zajednice, narode. Zbog toga pripadamo nekoj kulturi, civilizaciji i religiji – te tako sve to
oblikuje nas, pa mi oblikujemo naš svijet i našu povijest.
Za nekoliko dugih godina od danas, budući će naraštaji nas proučavati i nekim nas
imenom nazvati. Kako će nazvati naše doba? Po čemu ćemo biti zapamćeni? Danas
znamo da se čovječanstvo nikad prije toliko brzo nije razvijalo, nije bilo tolikih novih izuma,
komunikacija te protok informacija i robe nikada nije bio tako velik. Također, čovječanstvo
nikad prije nije toliko proizvodilo te stvaralo tolike količine otpada smeća i zagađenja.
Nikada se toliko nije govorilo o potrebi čiste vode, zraka i energije. Možda se nikada prije
ono što je dobro i korisno nije događalo istovremeno sa lošim i štetnim na planetu zemlja u
tolikim količinama kao neki spoj apsurdnog. I možda će upravo zbog toga u onoj nekoj
budućnosti naše doba nazvati dobom licemjerstva – ekološkog licemjerstva.
To je bio kratki uvod – zagrijavanje!
Kakva je dakle bila protekla 2023. godina? Što se u njoj značajno dogodilo za našu župnu,
biskupijsku, nacionalnu i svjetsku zajednicu? Kakva je bila 2023.? Mislim da bi se mogla
nazvati godina nadanja, neizvjesnosti i očaja!
Nada ili nadanja – jer nismo prestali sanjati, misliti, planirati i zauzimati se za bolje sutra –
za bolji svijet.
Neizvjesnosti – jer nastavljaju ratovi – Ukrajina i Izrael – nastavlja inflacija, izbjeglička kriza
i prijetnje pandemije.
Očaja – jer iako smo kao čovječanstvo i kao pojedinci puno toga uspjeli i naučili i stvorili,
ipak ima previše siromaštva, ratova i gladi; previše očajnih ljudi na svijetu! Što nikako ne
smijemo zaboraviti!
Što se dakle događalo u 2023. godini? Prvi događaj bio je 6. veljače. Što se tada
dogodilo?Dekanatsko hodočašće u Krašić! Sveukupno nas je bilo sigurno više od 1000, iz
naše župe bar 80. Molili smo Stepinčev križni put, imali sv. Misu i druženje uz krašićke
kobase i kuhano vino! Drugi važan događaj bio je 14. veljače. Što se dogodilo tada?
Usprkos mnogim medijskim spekulacijama 14. veljače papa Franjo imenovao je Splitsko-
Makarskog nadbiskupa mons. Dražena Kutlešu za novog Zagrebačkog nadbiskupa. Mons.
Dražen Kutleša stupio je na službu 29. travnja a 30 rujna u Mariji Bistrici primio palij – znak
službe metropolita – mnogi od nas su bili tamo. Dana 22. travnja imali smo krizmu, djelitelj
je bio mons. Marijan Frančić – naš nekadašnji župnik a krizmano je 39 mladih. Tog istog
dana 22. travnja u Osnovnoj školi Borovje bio je susret sa stanovnicima našeg kvarta a
kojem se trebalo raspravljati i glasati za ili protiv gradnje novog velikog islamskog centra
kao nadogradnja postojeće Džamije. Koliko je meni poznato stvar se odvijala u vrlo lošem
ozračju te su ipak gradske vlasti usprkos izričitom protivljenju građana dale zeleno svjetlo
tom velikom poduhvatu! Zašto to spominjem? Ljudi se često koriste sloganom da se Crkva
ne smije miješati u politiku. Postoje političari koji u svojoj politici ne prestaju biti katolici.
Postoje političari koji su katolici samo radi političkih bodova. Postoje političari u čijim se
političkim programima i ciljevima nalazi borba protiv Crkve i katoličanstva. Ali, zna li netko
tko i zašto je iskovao poznati slogan da se Crkva ne smije miješati u politiku? To je bio
gospodin Poul Goebbels – šef propagande Adolfa Hitlera. On je to izrekao u vrijeme kad
se Crkva snažno protivila masovnim ubojstvima nacističkih protivnika u Njemačkoj još prije
II. Svjetskog rata. Neki povjesničari smatraju da su mu bili u tome uzor i nadahnuće Lenjin
i Staljin jer su malo prije Hitlera revolucijama socijalističke vlasti u Rusiji – kako bi se
riješile kod sebe miješanja Crkve u politiku – ubile 130 biskupa, 200.000 svećenika,
300.000 svećenika poslali u logore i zatvore te porušili 40.000 crkava – te se tako u Rusiji
Crkva do danas ne miješa u politiku! Dapače, podupire vlasti!
Povjesničari kažu također da Bavarska – katolički dio Njemačke – nikada nije glasala za
Hitlera, dok ostali nekatolički dijelovi jesu. Povijest je učiteljica života!
Što je politika? Neki možda ne znaju pa da se kratko prisjetimo: politika je umijeće –
vještina vladanja u cilju ostvarenja zajedničkog – općeg dobra. Ovo opće dobro je školstvo,
proizvodnja, upravljanje zajedničkim dobrima – gradom, općinom, županijom, državom,
Europom… Crkva se uvijek zanimala za podjelu crkvene od civilne vlasti, uvijek se
zauzimala za istinu, pravednost i mir. Kako to da mentalitet Moskve, Berlina pa i Kumrovca
– da se Crkva ne smije miješati u politiku – još i danas nailazi na odobrenje u srcima i
mislima i ustima ne samo ljudi dobre volje ali i mnogih katolika? Možda premali poznamo
povijest?! U određenim povijesnim razdobljima politika se smatrala jednom od
najuzvišenijih i najvažnijih ljudskih djelatnosti. Političari su uživali veliko povjerenje i
poštovanje – a ljudi su ih ponosno nazivali vođama naroda.
Više puta, puno puta, nakon Mise su mi došli ljudi i rekli: „Znate, ja nisam iz vaše župe ali
rado dolazim kod vas na mise jer vi nikada u propovijedi ne govorite o politici.” Ne znam
dali su sada ovdje na misi, ali iako jesu nadam se da ih nisam razočarao. Ako jesam
pokušati ću odmah ispraviti štete.
Ono što se još događalo u našoj župi nastojat ću opisati sa tri stajališta, tri područja:
kulturnog, pastoralnog i materijalnog.
Što se događalo na kulturnom području? Imali smo 3 projekcije filmova: 6. lipnja film
redatelja Dominika Sedlara „Razgovor” – igrani dokumentarni film napravljen na temelju
tajnog transkripta jednog razgovora između nadbiskupa Alojzija Stepinca sa maršalom
Brozom Josipom Titom – taj je tajni transkript gospodin Sedlar nekim čudom dobio od
MOSADA!
2. listopada gledali smo film „Velike Male sestre” – dokumentarac sa dokazima i živim
svjedocima o tome kako i koliko su Židova sestre milosrdnice spasile za vrijeme II.
Svjetskog rata.
3. studenog pretpremijera filma „Poruke naših očeva”, nevjerojatno živa i potresna
svjedočanstva nekih od preživjelih u srpskim koncentracionim logorima u vrijeme
Domovinskog rata.
11. prosinca imali smo prekrasan koncert crkvene glazbe u izvedbi poznatog ansambla
Harpa Dei.
24. prosinca pred dječju ponoćku naša su djeca iz dječjeg zbora svima poklonila prelijepu
božićnu predstavu.
Glede kulture i humanosti ove smo godine prikupili pomoć za stradale u potresu u Siriji i
Turskoj te također za potrebite naše župe za Uskrs i Božić.
Na pastoralnom području našu su župu više puta posjetile razne zajednice, udruge i
pokreti predstavljajući svoje djelovanje i proširile naše vidike. Imali smo redovite susrete
pastoralnog i ekonomskog vijeća. Imali smo redovite svibanjske i listopadske pobožnosti,
Svetu uru, mjesečna klanjanja, redovita slavlje Neokatekumenskih zajednica utorkom,
srijedom i četvrtkom i subotom, redoviti vjeronauk za prvo-pričesnike i krizmanike – novost
ove godine je da su odvojeni dečki i cure što se pokazalo dobrom odlukom jer možemo
mirno raditi – redoviti vjeronauk za mlade i redoviti susreti za ministrante.
8. rujna na našu župnu svetkovinu došao je i svečanu misu predvodio pomoćni zagrebački
biskup mons. Mijo Gorski koji je posvetio kip Gospe s anđelima i bistu bl. Alojzija Sepinca.
Negdje krajem rujna našu je župu napustio dugogodišnji ministrant Matej Mlinarić i otišao
u bogosloviju u Đakovo. Čestitamo!
6. prosinca došao nam je sv. Nikola i obradovao 170 djece! S obzirom na mise – ove
svakodnevne i nedjeljne ili blagdanske, te krštenja i vjenčanja – jedan manje više točan
statistički podatak – sveukupni broj vremena iskorištenog na propovijedanje je oko 8.000
minuta ili 134 sata ili 5 i pol dana! Svaka čast onima koji su sve to slušali!
Nekoliko riječi o materijalnom području:
– dovršili smo radove na obnovi fasade crkve
– uredili smo travnjake i posadili puno biljaka
– napravili smo veliki lijepi smetlarnik
– obnovili smo od temelja požarni put – betonske kocke
– izgradili smo stazu oko zidova crkve i spojili smo odvod vode na kanalizaciju
– napravili smo novi prolaz ispod rampe za invalide
– stavili smo kamen u prezbiterij te kod ulaza u crkvu i bistu bl. Alojzija Stepinca, koju
je izradio akademski kipar Vid Vučak
– izradili smo novu krstionicu koja je ujedno i spremnik za blagoslovljenu vodu na
ulazu u crkvu
– oslikana je ikona Gospodnjeg Krštenja
– obnovili smo kotlovnicu, garažu, i skladišta
– za nekoliko tjedana trebaju biti postavljena nova ulazna vrata u crkvu
Kad smo već kod gradnje evo još nekoliko riječi o planovima za nadolazeće razdoblje:
– izgradnja nadstrešnice iznad ulaza u vrtić i kuću
– brončano raspelo na ulazu – nasuprot biste A. Stepinca
– obnova – uređenje sakristije
– oslikanje ikone rođenja Gospodnjeg
– izgradnja prepumpne stanice kod kripte
– obnova vjeronaučne dvorane
– obnova asfalta u dvorištu crkve
– izgradnja nadstrešnice iznad ulaza u crkvu
– uređenje kripte = 400 m 2
– uređenje = izgradnja parkirališta na livadi i možda gradnja monumentalnog križnog
Puta?!
– U crkvi = nova kupola, nove klupe i vitraji u prozorima!
Sa velikom radošću želim sada zahvaliti svima koji su pomogli, surađivali i radili kako bi
naša župna zajednica i crkva mogla u protekloj godini živjeti i razvijati se!
Veliku zahvalnost izražavamo prije svega:
– svim gospođama (ima ih 14) koje su čistile i uređivale crkvu a posebno Elzi Iličić,
koja ne pomaže samo za čišćenje nego je desna ruka i Jasni Sviben za uređenje
cvijeća.
– vjeroučiteljici i pastoralnoj suradnici Željkici Kraljević
– zborovima i vođama zborova: mali – Ivančici i Zrinku Vukoji, Josipi Šarić – voditeljici
zbora mladih, te Josipu Čulumoviću i Đurđi Sušec koji brinu o zboru 19 sati. Imamo
tri vrhunska zbora koji mogu nastupati bilo u Vatikanu, bilo u Lisinskom! P.s.: u
2024. imat ćemo koncerte naših zborova!
– hvala na suradnji Ekonomskom i Pastoralnom vijeću
– 24. listopada preminuo je g. Ilija Miškić, dugogodišnji viječnik – neka ga Bog
nagradi za sve dobro!
– velika hvala svim ministrantima
– velika hvala svim čitačima
– velika hvala svim djelatnicima Karitasa
– velika zahvala svim volonterima – radnicima koji već niz godina rade i koji su
ostvarili većinu radova koje smo imali, a to su: Marko Dogančić, Blago Granić,
Veselko Vrlić, Vlado Pijak, Goran Pavlović, Vlado Jelavić, Željko Domazet, Smiljan
Azimović – Azo, Dalibor Stanarević, Adam Mihaljević, Mate Grubišić, Mmario
Kljusurić, Antun Almaš – Tuna i Josip Vrbić – Vrba, koji je šef nabave svih vrsta
pića! I ne samo pića! Hvala i njihovim ženama što su tako dobre bile pa su ih
pustile!
– želim se zahvaliti g. Anti Stojanu ing. građevine na suradnji i mnogim savjetima.
– želim se zahvaliti g. Siniši Đurđeviću vlasniku tvrtke Up-rent na suradnji i
donacijama
– želim se zahvaliti g. Tomislavu Svircu na svim kamenim radovima u našoj crkvi.
– želim se zahvaliti i svima vama koji ste na razne načine a pogotovo anonimno
financijski podupirali ostvarenje svih radova, te također onima koji su puno ili malo
napravili ali nisu sada spomenuti, jer ih se nisam mogao sjetiti ili žele ostati u
tajnosti – Bogu su poznate zasluge sviju!
– Velika hvala svakako župnom vikaru vlč. Joštu Mezegu!
Prije statistike još samo nekoliko riječi o statistici. Ovi statistički podaci – brojke – nisu
samo puke brojke ili podaci ili zanimljivost. Pogotovo kad se radi o vjenčanjima i
krštenjima. Ove su brojke odraz određene zrelosti, odgovornosti i ozbiljnosti. Mnogi danas
žive a da se ne vjenčaju ne u Crkvi nego i na općini. Svatko ima neke razloge bilo da se
vjenča ili ne vjenča, ali! Vjenčanje u crkvi nije samo tradicija, folklor ili hir, treba imati u sebi
određenu zrelost da bi se pred mnogim svjedocima – ljudima – reklo: „Obećajem ti
vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, da ću te ljubiti i poštovati i biti ti vjeran kroz sve
dane mojega života.” Slično je sa krštenjem, prvom pričešću i krizmom: treba imati volju i
uložiti napor u odgoj djece, u zajedničku molitvu, voditi djecu na misu i vjeronauk –
pogotovo kad se nekom to ne da, razgovarati sa djecom ili mladima, mnogo puta ih
nagovarati i uvjeravati, mnogo se puta boriti s njima, reći im da je važno ići na ispovijed,
misu, vjeronauk, ponekad je puno lakše sve to pustiti.
STATISTIKE 2023.
UMRLI 34
KRŠTENI 63
PRVA PRIČEST 50
KRIZMA 39
VJENČANI 17
I na kraju:
HVALA BOGU NA PROTEKLOJ 2023. GODINI!